Ustavni sud Republike Hrvatske je na sjednici dana 14. rujna 2020. godine donio niz odluka o ocjeni ustavnosti ovlasti Stožera civilne zaštite i ustavnosti samih odluka Stožera civilne zaštite, a o čemu smo već ranije pisali u našem blogu od dana 17. rujna 2020. godine. Na istoj sjednici Ustavni sud je također donio odluku o ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova. U ovom blogu ćemo se baviti analizom te odluke koja je imati duboke pravne posljedice na buduće uređenje pravnog pitanja ''zaštićenih najmoprimaca''.
Analizirajući prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova, Ustavni sud Republike Hrvatske se je prvenstveno bavio pitanjem ''razmjernosti'' predloženih zakonskih mjera, odnosno pitanjem pravne ravnoteže između postavljenih ciljeva i propisanih sredstava, posebno ističući kako je zahvat zakonodavca u prava najmoprimaca nerazmjeran ako se postavljeni cilj mogao postići blažom mjerom.
Vođen tom pravnom logikom, Ustavni sud Republike Hrvatske je došao do zaključka kako je zakonskim odredbama koje ojačavaju pravnu poziciju vlasnika nekretnina nametnut prekomjeran teret zaštićenim najmoprimcima, odnosno da je došlo do povrede pravnog načela ''ravnoteže'' svrhe i cilja, pa je posljedično tome Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo članke 28.a, 28.b, 28.c, 28.d, 28.e, 28.f, 28.g, 28.h, 28.i, 28.j, )28.k, 28.l, 28.m i 28.n Zakona o najmu stanova.
Također, u odnosu na članak 6. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova, Ustavni sud je ukinuo odredbe koje propisuju da danom stupanja na snagu Zakona prestaje pravo najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati na dan stupanja na snagu Zakona na području Republike Hrvatske imaju u vlasništvu useljiv stan ili kuću za stanovanje. Ustavni sud smatra da se radi o osobito nerazmjernom opterećenju samo jedne podskupine zaštićenih najmoprimaca - one koja ima u vlasništvu (odnosno njima bliske osobe) »useljiv« stan ili kuću na području Republike Hrvatske - u odnosu na sve ostale zaštićene najmoprimce.
Ovom odlukom je Ustavni sud Republike Hrvatske postavio pravne temelje i jasne smjernice pravne logike koja bi se trebala koristiti u daljnjoj regulaciji uređenja pitanja ''zaštićenih najmoprimaca''. S obzirom na ovako postavljene pravne okvire, u budućnosti će biti zanimljivo pratiti u kojem smjeru će zakonodavac činiti napore u pomirenju prava vlasnika nekretnina i prava najmoprimaca.
Ukoliko želite saznati više o navedenoj temi, slobodno nam se obratite na info@zba.hr